Zadnje pismo shejha Jusufa Barcica rahimehulah alejhi

O VI DŽAMIJSKI KLJUČARI…

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! I neka je mir i spas na Poslanika sallallahu alejhi we sellem koji je rekao (u značenju): ”Prenesite od mene makar ajet!” Svjedoci smo u našem okruženju tužne činjenice uzimanja monopola nad Allahovim kućama i odnosa prema tim časnim mjestima kakav ona ne zaslužuju. Često se neki postavljaju kao da su džamije nekog drugog – mimo Allaha – radi, a kaže Uzvišeni u Kur'anu: ”Džamije su Allaha radi i ne molite se pored Allaha nikome” (prijevod značenja sure el-Džinn/18); Kur'an govori i o onima koji brane odsjedanje i boravak u mesdžidima: ”Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni opustoše. Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze.

Oni će na ovome svijetu poniženje doživjeti, a na drugom ih čeka kazna velika!”(prijevod značenja sure el-Bekare/114); A zatim u suri iz zadnjeg džuza koju često učimo, a možda o njenim porukama ne razmišljamo…”Vidje li ti onoga koji brani robu da klanja?”(prijevod značenja sure el-Alaq/9-10);

Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatićemo ga za kiku, kiku lažnu i grješnu, pa neka on pozove društvo svoje (kao što je ‘policija’ npr. kojom se prijeti Allahovim robovima…) – Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to! Ti njega ne slušaj, već sedždu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš!” (prijevod značenja sure el-Alaq/14-19);

U suri et-Tewbe koja govori o licemjerima i koja nosi brojne poruke iz kojih lakše možemo shvatiti dešavanja koja gledamo i postupke nekih kojima se možda čudimo, spominje Uzvišeni Allah ko zaslužuje da se brine o Njegovim kućama na zemlji: ”Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadat se je, na pravom putu.”(prijevod značenja sure et-Tewbe/18);

A zatim opet na drugim mjestima u Allahovoj knjizi: ”I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru Svome mole u želji za licem Njegovim – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe, jer bi, ako bi ih otjerao, nasilnik bio.”(prijevod značenja sure el-En'am/52);

A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup časnom hramu, a oni nisu njegovi čuvari. čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.”(prijevod značenja sure el-Enfal/34);

postavlja se pitanje da li je moguće da se Allaha boji onaj koji rastjeruje ljude iz Allahove kuće?! I rekao je uzvišeni: ”U Džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se Njegovo ime spominje – hvale Njega ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju…”(Prijevod značenja sure En-Nur/36-37);

A zar nije više nego zalosno da omladinu i ljude, koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju u džamijama, u tome ometaju – tjerajući ih i često požurujući – oni koji ‘brinu’ o Allahovim kućama, a pod raznim izgovorima, kao što su: ‘Rekli su nam…’, ‘Mora se izaći kad svi završe…’, ‘Sevap je i kod kuće..’, Itd..., A šta Allah kaže..?! O vi džamijski ključari…! Zar ima pokornosti Stvorenju u nepokornosti Stvoritelju i da li je to po vašem shvatanju poštivanje Allahovih svetinja..?! ”A ko poštuje Allahove svetinje to mu je dobro kod Gospodara Njegova…” (prijevod značenja sure el-Hadždž/30)

U siri (životopisu) Poslanika sallallahu alejhi we selleme možemo pročitati sljedeće o funkciji mesdžida…:”Mesdžid nije bio mjesto samo za namaz.Bio je i škola u kojoj su muslimani saznavali Islam, proučavali ga i učili. Tu su se okupljala različita plemena i rješavala svoje sukobe, plemenske nesuglasice i netrepeljivosti. Tu su se donosile odluke obustavi plemenskih ratova. Mesdžid je bio ustanova u kojoj su se donosile sve odluke od životnog interesa za muslimane…
Uza sve ovo, mesdžid je bio prihvatilište mnoge sirotinje i muhadžira (izbjeglica), koji nisu imali svoje domove, ni imetka, itd…'(pogledaj ‘Zapečaćeni džennetski napitak’, str.199-200) Takođe, spominje se da su tadašnji mušrici ezijetili Poslanika sallallahu alejhi we selleme na razne načine i u raznim prilikama pa i onda kad bi klanjao haremu Kabe, ali vidimo da je on sallallahu alejhi we selleme uprkos tome običavao dolaziti u harem da bi se klanjao Allahu Jedinom, makar bio uznemiravan od mušrika…

”Jednoga dana, jedan od spomenutih neprijatelja je prebacio ovčija crijeva na Resulullaha sallallahu alejhi we selleme dok je klanjao haremu Kabe, a drugi je to isto znao baciti na put kuda bi prolazio Resulullah sallallahu alejhi we selleme. Stoga je on često uzimao sebi kutak u džamiji da miru klanja zaklonjen od dušmana. Nekada je znao pokupiti bačena crijeva, te s njima izaći pred džamiju, zatim bi uzbuđen i ljut viknuo: ”O beni Abdi Menaf! Kakvi su ovo susjedi? Zašto mi to rade, šta sam im učinio!? (pogledaj ‘Zapečaćeni džennetski napitak’, str.96)
A šta vidimo da se radi danas Allahovim robovima koji nastoje da se dosljedno drže Kur'anskih odredbi i sunneta Poslanika sallallahu alejhi we selleme…? Onima koji radost nalaze džamiji i koji žele da ožive Allahove kuće… Prstom se pokazuje na njih, a nerijetko se i jezici usmjeravaju prema njima pogrdne riječi im se upućuju…
Takvi ‘garibi’ danas mogu ponoviti već spomenute riječi Poslanika sallallahu alejhi we selleme… Na razumnima je da razmisle, da iz pouku uzmu i ispravan stav zauzmu…Onda se postavlja pitanje šta je činiti onima koji često zateknu zaključana vrata ili kapiju džamije…
Da li da šute, slegnu ramenima i pomire se sa situacijom, nalazeći izgovor u tome što se neko sjetio da nazove kukavičluk i gaflet mudrošću manjom štetom, ili da makar učine što mogu…!? Šta Allahova Knjiga kaže dužnosti opominjanja, o dužnosti onih koji se Allaha boje…?;

Oni koji se boje Allaha neće za njih račun polagati, ali su dužni da opominju ne bi li se okanili.”(prijevod značenja sure el-En'am/69); Neka su nam na pameti riječi Poslanika sallallahu alejhi we selleme (u prev. značenju):
Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ćete naređivati na dobro i odvraćati od zla, ili će Allah uskoro poslati svoju kaznu na vas, pa ćete ga poslije toga moliti, On vam se neće odazvati.” (Tirmizi) Takođe, o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla, veoma jasno govori i hadis Poslanika sallallahu alejhi we selleme (u prev. značenju):
”Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga izmijeni (ukloni) rukom (prisilno), a ako ne bude u stanju neka to uradi riječima (neka naredi da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji čin imana!”(Muslim) – Pa ne budimo od onih sa najslabijim imanom ili,ne dao Allah,ako nema ni prezira srcem,da naš iman bude pod velikim upitnikom..! Prenosi se da je rekao Poslanik sallallahu alejhi we selleme (u prev. značenju):
Allahu najdraža mjesta su džamije, a najmrža pijace.”(Muslim); Takođe je rekao (u prev. značenju): ”…Kada obavi namaz meleci donose salavat na Njega sve dok boravi na mjestu na kome je klanjao, govore: Allahu naš smiluj mu se! I sve dok boravi na mjestu na kome je klanjao kao da je u namazu!”(Buhari);

Prenose se od Poslanika sallallahu alejhi we selleme i sljedeće riječi (u prev. značenju): ”Kada se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća (džamija) da uče Allahovu knjigu (Kur'an) i da je međusobno proučavaju, na njih se spusti mir, prekrije ih Allahova milost, okruže ih meleki Allah ih spomene među onima koji su kod Njega!”(Muslim); Abdullah B. Amr kaže: ”Klanjali smo jednog dana sa Poslanikom, sallallahu alejhi we selleme, akšam namaz. Nakon namaza neki su otišli, a neki ostali u džamiji. Nakon toga dođe Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, žurno sa dubokim uzdisajima i reče: ‘Radujte se, vaš Gospodar je otvorio jedna od nebeskih vrata, ponosi se vama pred svojim melekima i kaže: Pogledajte moje robove obavili su jedan propisani namaz i čekaju drugi!”(Ibn-Madže i Ahmed);

A u drugoj predaji stoji da su ashabi klanjali dobrovoljne namaze nakon akšama (čekajući jaciju)! (Ebu-Davud i Bejheki); Selman El-Farisi kaže da je Poslanik sallallahu alejhi we selleme rekao: ”Ko upotpuni abdest u svojoj kući, potom ode u džamiju, on je Allahov gost, a pravo domaćina je da ugosti gosta!”(Taberani);

Prenosi se od Abdullaha Ibn Omera, radijallahu anhum da je rekao: ”Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selleme bi klanjao sabah i sjedio u mesdžidu sve dok ne bi mogao klanjati duha namaz i rekao bi: „Ko klanja sabah namaz i sjedne u džamiji do duha namaza, imat će nagradu primljenog hadždža i umre!”(et-Taberani); Takođe, prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Allahov poslanik sallallahu alejhi we selleme rekao: ”Meleki se natječu oko zapisivanja boravka (ostajanja) u džamiji između namaza, odlaska na namaze u njih i upotpunjavanja abdesta u teškim okolnostima, a ko bude činio spomenuta djela živjeti će u dobru i umrijeće u dobru!(Tirmizi i Ahmed);

O vi džamijski ključari…da li ste čuli za ove i slične hadise i ajete iz Allahove knjige…? pa pitamo vas onda, s kojim pravom da uskraćujete Allahovim robovima ono što im je Allah dozvolio, čak pohvalnim i veoma vrijednim djelom učinio, i zar se ne bojite Allaha zbog uznemiravanja i istjerivanja Njegovih gostiju…!?! Pitamo se, a pitamo i vas, zar ne bi trebalo da pozivate u džamiju one koji ne dolaze, a ne, upravo suprotno tome, da tjerate i one malobrojne koji dođu…?!
zašto ne usmjerite svoje ključeve i bijes na mjesta gdje se alkohol toči, gdje se kocka okreće i druga zla čine, umjesto na one koji vole da budu u džamiji i između namaza…?! Da li ste svjesni da zabranjujući omladini boravak u džamijama odvodite ih možda upravo, bili vi ili ne svjesni toga, u šejtanske prostore i da pomažete Iblisovu vojsku!?
S pravom zapitanost da li ste u vojsci šejtanskoj…?! Da li to sve planski radite…?! A vi koji pomažete ključare, razmislite o tome pomažete li dobro djelo ili nepravdu, i da li je opravdanje to što vam je neko naredio i što vam je to posao…?! ”I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži…”(prijevod značenja sure Hud/113);

Bojati se Allahove kazne, zbog našeg odnosa prema mesdžidima, a znamo šta se u skoroj prošlosti desilo sa mnogim džamijama na ovim prostorima, jer su u većini slučajeva izgubile svoju pravu funkciju i bile svedene na kulturni spomenik

Svi vi koji nazivate držanje džamija zaključanim i pustom ‘brigom’ o kućnom redu i čuvanjem džamije, kao i vi koji nazivate šutnju, pasivnost, pokoravanje onome ko propisuje mimo Allaha, Itd… mudrošću, manjom štetom i sličnim nazivima znajte da promjena imena neke stvari ne mijenja suštinu već da je to stara Iblisova lanetullahi alejhi spletka kojom obmanjuje i zavodi, spletka kojom je naše praroditelje iz džennetskih ljepota izveo predstavivši im zabranjeno drvo, drvetom vječnosti, a možemo u Kur'anu o tome čitati… Dalje u tome kazivanju saznajemo da je izlaz nakon grijeha u pokajanju, pa pokajmo se svi Allahu i zatražimo od Njega da nas učvrsti na istini….Vratimo Allahovim kucama na zemlji njihov hakk i govorimo bez straha riječi istine! ”Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu kada je vidi ili bude njen svjedok, jer mu riječ istine neće približiti čas smrti niti mu umanjiti nafaku!”(Ahmed) Rekao je onaj u kome imamo najljepši uzor, Poslanik
sallallahu alejhi we selleme ve ala alihi we ashabihi…

U POTPISU: HFZ. PROF. JUSUF BARČIČ RAHIMEHEULLAH ALEJHI

enverm
normalan, elhamdulillah!

1 komentar

Komentariši