Allah dž.š., kaže: “Oni koji obijede i potvore čestite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti i na ovome i na onome svijetu; njih čeka patnja nesnosna & na Dan kada protivu njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili. & Toga Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah, doista, oličena istina. (Nur, 23-25.)
Hafiz Ibnu Kesir rhm., u svome tefsiru (3/367.), kaže: "Ovo je još jedno upozorenje onima koji čuju loš govor i priču, a u glavama im se zadrži dio njega, pa ga potom progovore drugima – da ne pretjeruju u tome, i da ga ne šire, i ne razglašavaju međ’ ostalim svjetom. Allah dž.š., kaže: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine" – birajući samo ružne stvari iz njihova života – "čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu" – odnosno hadd/propisana kazna na ovom svijetu, i bolna patnja na Sudnjemu Danu. "Allah sve zna, a vi ne znate" – odnosno vratite sve stvari Njemu – bićete upućeni.
Imam Kurtubi rhm., u komentaru ovog ajeta, u svome tefsiru (12/184.), navodi slijedeći hadis: Od Ebu Derda'a r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik a.s., rekao: "Ko se bude svađao sa čovjekom u nečemu o čemu nema pojma – u Allahovom je gnjevu sve dok se ne okani toga; ko se založi za neizvršenje neke od Allahovih kazni – ustao je protivu Božijeg hakka, i prišao je njegovoj srdžbi, i na njega je Allahovo prokletstvo sve do Sudnjega Dana; ko proturi i razglasi neku riječ, po pitanju čovjeka-muslimana, koji je od nje čist, želeći ga njome uniziti na dunjaluku – Allah dž.š., ima pravo baciti ga zbog nje u vatru – pa, potvrđujući sve navedeno, prouči ajet iz Allahove dž.š., knjige: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine – čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.)
U tefsiru "Fethul-Kadir", (4/22.), stoji slijedeće: "Ovaj ajet tjera na iskrenost, žestoko je upozorenje robovima koji su se pokajali, i opasna je prijetnja onima koji slijede šejtana, i vole da se o muslimanima vjernicima/Allahovim robovima, sramne glasine pronose; oni su ti koji se ne daju zauzdati Allahovim stegama!"
Dakle oni kojima je to samo drago u svojim srcima se prijeti – a kamo li onima koji to svojim jezicima i ostalim tjelom rade! Od Ali b. Ebi Taliba r.a., se bilježi da je rekao: "Onaj koji čini loše djelo, kao i onaj koji na sva zvona govori o njemu – su isti u grijehu!"
U tefsiru od "el-Se'alibija", (3/112), stoji slijedeće: "Učenjaci smatraju da se ovim ajetom ukazuje na munafike, kao i na kaznu koju oni zaslužuju – na dunjaluku hadd, a na ahiretu vatra, dok ima učenjaka koji smatraju da je ajet općenitog značenja, i da se odnosi na svakog onog koji potvara ljude (kazif), što je očitije!"
Allah dž.š., kaže: „A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.“ (el-Ahzab, 58.)
U Džessasovom "Ahkamul-Kur'an"-u, (5/163), stoji slijedeće: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine – čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.)
Allah dž.š., je ovim ajetom obznanio to da je obaveza imati lijepo mišljenje o vjernicima/mu'minima, i da im se mora željeti hajr i dobro, prijeteći se onima koji žele otkrivati bestidnosti, iznositi potvore, i pogrdno pričati o vjernicima, okarakterisavajući takav postupak kao veliki grijeh, koji je zaslužan kazne. Sve ovo nam ukazuje na to da naša srca moraju biti u selametu kada su vjernici u pitanju, što je slučaj i sa ostalim djelovima tjela, i sa jezikom kada je u pitanju nanošenje zla njima!“
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha…“ – pa spomenu i potvaranje čestitih vjernica i vjernika. (Muttefekun ‘alejh)
Imam Ahmed rhm., bilježi da je Poslanik s.a.w.s.,rekao: "Nemojte uznemiravati Allahove robove; nemojte ih brukati, i nemojte im mahane istraživati! Ko bude mahane istraživao svom bratu-muslimanu, Allah će njegove mahane istražiti, sve dok ga, u njegovoj kući, ne zastidi i obruka!" (Sahih ligajrihi, a ovaj lanac – hasen. Medžme'uz-Zeva'id)
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke sigurni ostali muslimani!“ (Muttefekun alejh)
Poslanik s.a.w.s., je rekao Mu'azu r.a.: „Majka te imala Mu'aze; zar će ljude išta više naglavačke bacati u džehennem do žetva onoga što su njihovi jezici sijali!“ (Sahih. Tirmizi, Ibnu Madždžeh.)
Abdullah b. Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Mu'min je ona osoba od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani, a muhadžir je onaj koji je hidžru učinio od onoga što je Allah dž.š., zabranio!" (Sahihul-Buhari)
Od Ebu Šurejha r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Nije vjernik osoba od čijeg zla nije siguran njegov komšija!" (Sahihul-Buhari)
Od Abdullaha b. Omera r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Koga veseli to da bude udaljen od vatre, i da uđe u džennet – kada mu dođe smrtni čas neka posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, i da želi ljudima ono što želi samom sebi!" (Muslim)
Od Enesa r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio od hajra ono što želi samome sebi!" (Muttefekun ‘alejh)
U "Muhtesar Šu'abul-Iman"-u, (1/93.), stoji pod rednim brojem "44: Svetost i zabranjenost obraza ljudi, kao i obaveznost nediranja u njihovu im čast, na osnovu riječi Allaha: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine – čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.)
Od grana imana je i pokrivanje, i javno neprozivanje griješnika, na osnovu riječi Allaha dž.š.: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine – čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.)
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Neće čovjek pokriti mahane drugog čovjeka na ovome svijetu a da mu Allah dž.š., neće pokriti njegove mahane na budućem svijetu!“ (Muslim)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u djelu "Beda'i'ul-Feva'id", (2/484.), kaže: "Ako šejtan ne bude u stanju čovjeka prevesti na ovaj stupanj, jer je jedan od onih koji se drže sunneta, i u neprijateljstvu je sa novotarima i zalutalima – šejtan će ga prebaciti na treći stupanj tj. uvešće ga u velike grijehe, sa svim svojim grupama i podvrstama; šejtan će se maksimalno zalagati da ga uvede u neke od njih, a pogotovo ako je učena osoba, koja se slijedi, u pitanju. Šejtan će se truditi na tome kako bi ljude od njega odbio, razglašujući njegove grijehe međ’ svijetom, nalazeći među njima one koji će biti njegovi zamjenici u razglašavanju i širenju bestidnosti – koji će to raditi iz vjerskih pobuda i nakana, navodno, približavajući se time Allahu dž.š.. Ta osoba je zamjenik Iblisov, a da toga i nije svjesna: "One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine – čeka teška kazna, i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate." (el-Nur: 19.) – i to samo ako budu htjeli i željeli raznošenje bestidnih glasina, pa šta tek da kažemo za one koji sebi u obavezu stave raznošenje i razglašivanje bestidnosti – nedavajući nasihat i savjet time, već iz pokornosti Iblisu, mjenjajući ga u njegovom poslu! Sve to, samo radi odbijanja ljudi od njega, kako se ne bi okoristili njime; grijesi njegovi, makar i do neba dosezali, su lakši kod Allaha dž.š., od grijega ovih ljudi. Grijesi prvog su zulum i nasilje prema sebi, za koje ako oprosta zatraži i ako se pokaje – Allah će mu tevbu prihvatiti, i zlo dobrom nadomjestiti, a što se tiče grijeha ovih drugih – u pitanju je nasilje prema vjernicima, praćenje njihovih mahana, i ciljano brukanje istih, a Allah dž.š., je taj koji je u zasjedi, i njemu nisu skrivene tajne prsiju, i otrovi duša!"
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u djelu "Medaridžul-Salikin", (1/113.), kaže: "Veliki grijesi poput: licemjerstva/el-rija’, umišljenosti/el-‘udžb, oholosti/el-kibur, divljenja/el-fahr, uzdizanja/el-hujela’, gubljenja nade u Allahovu milost/el-kunut min rahmetillah, pesimizam po pitanju Allahova oprosta/el-je'es min revhillah, sigurnost od Allahove kazne/el-emn min mekrillah, sreća i veselje kada je u pitanju vrijeđanje muslimana/ezal-muslimin, radost kada ih pogodi nesreća/el-šematah bimusibetihim, želja za širenjem bestidnih glasina o njima, zavidjeti im na blagodatima koje im je Allah dž.š., dao, želeći da to nestane od njih – kao i sve ono što iz navedenog proizilazi – je na većem stepenu tahrima i zabrane nego li zinaluk, pijenje alkohola i ostali spoljni veliki grijesi! Nema spasa kako srcu, tako i tijelu, sve dok se čovjek ne oslobodi svih navedenih grijeha, i dok se ne pokaje za njih, u suprotnom – takvo srce je štetno i pokvareno, a kada se pokvari srce, pokvariće se i tijelo!"
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Cijelom mom ummetu će biti oprošteno izuzev mudžahiru. Upitaše: A ko je mudžahir Allahov Poslaniče? Reče: Čovjek koji počini neki grijeh, pa mu ga Allah dž.š., skrije, pa osvane sjutradan i na sva zvona priča o grijehu kojeg je počinio!“
Dakle, tuđe mahane nam ne smiju biti predmet interesovanja, već svoje mahane, i koliko je god kobno da pričamo o svojim grijesima javno, isto tako je kobno da govorimo o tuđim grijesima, a pogotovo onda kada ih izmislimo nekome ko je od njih čist.
Allah dž.š., kaže: „One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, & osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!“ (Nur, 4-5.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
