Hidžab, kao prioritetni i esencijalni ekvivalentsigurnosti i spokoja zajednice, predstavlja najčvršću kariku koja čuva moralne vrijednosti žene, njene porodice, Šire okoline, pa i samog islamskog društva. U kontekstu ovoga mogu se navesti brojne izreke Božijeg Poslanika s.a.v.s., ali jedna od njih najbolje opisuje odnos žene i okoline u kojoj živi: Od Abdullaha ibn Mesuda se prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: Žena je avret, pa kada izađe iz kuće šejtan joj je pratilac ‘ Prenosi ga et-Tirmizi i kaže da je hasen-garib.
Prvi ajet: Hidžab – put ka harmoniji zajednice
*A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; i neka ne pokazuju ukrase svoje, osim ono što se od njih samo ukaže i neka vela svoja preko grudi svojih spuste…" (Suretun-Nur, ajet 31)
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: Esma kćerka Ebu Bekra r.a. je ušla kod Poslanika s.a.v.s, a na njoj je bila providna odjeća. Poslanik s.a.v.s. se okrenuo i rekao: "O Esma, kada žena uđe u polno doba nije dozvoljeno da joj se vidi osim ovo"- pokazao je na lice i šake." Hadis prenose Ebu Davud i el-Bejheki. Kaže Ibn Kesir: kažu Ebu Davud i Ebu Hatem er-Razi: "Hadis je mursel. Halid ibn Durejk nije slušao od Aiše r.a." Druga slabost ovog hadisa je prenosilac Seid ibn Bešir. Kaže ez-Ze-hebi: "Njegov hadis je odbačen" Kaže el-Buhari: "Sumnjaju u njegovo pamćenje."
Ibn Džerir et-Taberi u svom tefsiru kaže: Rekla je Aisa, radijallahu anha: " Kod mene je ušla ukrašena kći moga brata Abdullaha ibn et-Tufejla po majci. Tada je ušao i Poslanik s.a.v.s, te se okrenuo od nje." Nastavak hadisa je isti kao i hadis Esme kćerke Ebu Bekra. Ovaj hadis ima tri slabosti. Imam ez-Zehebi navodi el-Husejna u knjizi "Slabi i ostavljeni" i kaže:" Ebu Davud kaže da je slab".
Hadždžadž ibn Muhammed je miješao hadise, kako kaže Ibn Mein, a Ibn Džurejdž nije čuo hadis od Aiše. Ibn el-Medini kaže da Ibn Džurejdž nije sreo ni jednog ashaba. Ova dva slaba hadisa se, takođe, suprostavljaju vjerodostojnim hadisima: -Prenosi el-Hakim u Mustedreku od Esme kćerke Ebu Bekra. "Zastirale smo lica od muškaraca i češljale se dok smo bile pod ihramima". Hadis je sahih prema uslovima Muslima i el-Buharija što kaže i ez-Zehebi.
-Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: "Konjanici su prolazili pored nas dok smo bile sa Poslanikom s.a.v.s. u ihramima. Pa kada bi smo im se približili svaka od nas bi spustila svoj džilbab sa glave na lice, a kada bi prošli otkrile bi ga." Hadis prenose Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i ed-Darekutni. Prenosi et-Taberi od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: */’ neka ne pokazuju ukrase svoje, osim ono što se od njih samo ukaže * -surma i prsten." Misli se na to da su prsten i surma ukrasi koji su ionako spoljašnji te da ih ne treba sakrivati. Ova predaja je dokaz onih koji odobravaju otkrivanje lica i šaka. Lanac prenosilaca je veoma slab. Kaže Imam Ahmed ibn Hanbel za prenosioca Muslima el-Melaia: "Njegov hadis se ne piše" Kaže Jahja ibn Mein: "Nije povjerljiv i tvrde da je miješao hadise". Kaže el-Buhari: "Sumnjanju u njega"
Kaže Imam el-Bejheki u zbirci "es-Sunen el-Kubra": prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: */ neka ne pokazuju ukrase svoje, osim ono što se od njih samo ukaže * – šake i fice. Lanac prenosilaca je slab zbog dvojice ravija i to: Ahmeda Abdul-Džebbara el-Ataridija i Abdullaha ibn Muslima ibn Hur-muza. Kaže ez-Zehebi: "Ahmeda ibn Abdil-Džebbara koji prenosi od Ebu Bekra ibn Ajjaša i njegove generacije je više učenjaka proglasilo slabim." Kaže Ibn Adijj: "Svi su se složili da je slab. Kaže Mutajjen: "Lagao je". Kaže ez-Zehebi za Abdullaha ibn Muslima ibn Hurmuza: "Ibn Mein ga je proglasio slabim." Kaže Ibn el-Medini: "Bio je slab i en-Nesai ga je slabim proglasio" Imam et-Taberi u svom tefsiru prenosi od Ibn Mesuda r.a. da je rekao: */ neka ne pokazuju ukrase svoje osim ono što se od njih samo ukaže * – unutrašnja odjeća (sijab). Kaže es-Sindi: "Predaja je potpuno vjerodostojna."
Također, et-Taberi prenosi predaju s drugim lancem prenosilaca od Abdullaha ibn Mesuda da je rekao isto. Kaže es-Sindi: "Predaja je potpuno vjerodostojna." Kaže ibn Mesud r.a.: */ neka ne pokazuju ukrase svoje * -niti nožne halke, niti naušnice, niti ogrlicu. *osim ono što se od njih samo ukaže * – unutrašnja odjeća (sijab)."
Prenosi ga Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe i el-Hakim koji kaže: "Hadis je sahih prema uslovima Muslima" sto kaže i ez-Zehebi. Kaže Ibn Kesir: Riječi Uzvišenog: */ neka ne pokazuju ukrase svoje osim ono što se od njih samo ukaže * -znače: Neka ne pokazuju strancima ništa od svojih ukrasa, osim onoga što se ne može sakriti. Kaže Ibn Mesud r.a.: "Kao što je ogrtač (rida) i unutrašnja odjeća(sijab)".-kao što žene Arapa upotrebljavaju plašt koji prekriva odjeću, a ispod njega se na donjim dijelovima ukaže nešto unutrašnje odjeće – zato nema grijeha, jer se ne može sakriti. Primjer toga je ženski izar koji se ukaže i nemoguće ga je sakriti." To su rekli i el-Hasen, Ibn Sirin, Ebu el-Dževza, Ibrahim en-Nehai i drugi. Rida je ogrtač (džubbe ili abaija) koji se oblači na odjeću (sijab). ("El-Mudžemul-Vesit")
Kaže Šejh el-Mevdudi u tesfiru ovog ajeta: "Što se tiče ajeta, – *osim ono što se od njih samo ukaže * – ono što je vanjsko i što se sakriti ne može ili što se nenamjerno ukaže od ovih ukrasa, on upućuje na to da ženama nije dozvoljeno namjerno pokazivati spomenute ukrase. Osim onog nenamjernog kao da se odgrne odjeća prilikom puhanja vjetra i pokaže se nešto od ukrasa. Ili ono što je ionako vanjsko i ne može se sakriti i što uvijek privlači pogled na tijelu žene. Za to Allah dž.š. neće pitati. Ovo je značenje kojeg je objasnio Abdullah ibn Mesud, el-Hasen el-Basri, Ibn Sirin, Ibrahim en-Ne-hai." Zatim nastavlja: "Ne shvatamo koje to gramatičko pravilo u arapskom jeziku dozvoljava da značenje "onog što se pojavi" bude "ono što čovjek pokaže".
Razlika između "onoga što se samo pojavi" i "onoga što Čovjek namjerno pokaže" je jasna i nije nikome skrivena. Iz vanjskog značenja ajeta se zaključuje da Kur'an zabranjuje pokazivanje ukrasa i daje olakšicu u onome što se nenamjerno ukaže. Proširivanje ove olakšice na "namjerno pokazivanje ukrasa" se suprostavlja Kuranu i predajama koje potvrđuju da žene u doba Poslanika s.a.v.s. pred strance nisu izlazile otkrivenih lica i da naredba o hidžabu obuhvata i lice. Nikab je bio dio ženske odjeće, osim u ihramu..".
Prenosi Ibn Ebi Hatim iz govora Safijje kćerke Šejbetove, pa kaže: Bile smo kod Aiše, pa spomenuše kurejšiske žene i njihove vrijednosti. Aiša, radijallahu anha, je rekla: "Doista kurejšiskim ženama pripada zasluga. Ali ja, tako mi Allaha, nisam vidjela vrijednije i uvjernije u Kur'an i u Objavu pouzdanije od ensarijskih žena. Objavljen je ajet iz Sure en-Nur: */’ neka vela svoja preko grudi svojih spuste * – a njihovi muževi pohitaše učeći im ono što je Allah objavio. Čovjek je citirao svojoj ženi, kćerki, sestri i ostaloj rodbini. Svaka od njih je donji dio svoje odjeće uzela i njime se umotala s uvjerenjem i potvrdom onoga što je Allah u Svojoj Knjizi objavio. Pa su postale umotane iza Poslanika s.a.v.s. kao da su im na glavama crni gavranovi."
Prenosi el-Buhari od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: "Allah se smilovao prvim mu-hadžirkama. Kada je objavio: preko spuste* -otcijepile su od donjih dijelova svoje odjeće i time se umotale". Kaže Ibn Hadžer el-Askalani": "umotale se"-tj. pokrile su svoja lica.
To izgleda tako što žena stavi himar (veo) na glavu, a zatim ga prebaci s desne strane na lijevo rame (tj. preko lica), što se naziva pokrivanje velom."
Iz prethodno citiranih hadisa i predaja od ashaba i tabiina r.a. vidimo da postoji različita tumačenja pitanjapokrivanja žene. Svaki musliman, sposoban da razmišlja, je dužan slijediti ono što je vjerodostojno preneseno od Poslanika s.a.v.s. i potvrđeno praksom ashaba r.a.. Naša ulema, dobri prethodnici, su nam na najbolji i najjasniji način predstavili islamske vjerske propise. Ulagali su veliki trud da bi samo vjerodostojnost jednog hadisa dokazali, a kamoli ako se radi o tefsiru ajeta, Allahova dž.š. govora. Ono što se može uočiti je da postoji veliki broj slabih i neutemeljenih predaja koje su uzimane kao dokazi u tefsiru, iz kojih danas većina islamskog Ummeta crpi šerijatska pravila. Stoga je dužnost svih onih koji traže islamske nauke da ukazuju na ovakve i slične predaje bez obzira o kojem se pitanju u Islamu radilo. Time ćemo doprinijeti razvoju svijesti Ummeta, a ujedno očistiti naše postupke od neutemeljenosti. Prioritetnije i dokazima potvrđenije je mišljenje da žena treba pokriti cijelo tijelo bez izuzetka.
Drugi ajet: Hidžab – znak raspoznavanja vjernica
*O vjerovjesniče, reci suprugama svojim, i kćerkama svojim i ženama vjernika neka džilbabe svoje spuste nizase. Tako će se najlakše poznati i neće napastovane biti. A Allah je Onaj Koji prašta i Koji je Milostiv*
Džilbab je odjeća veća od himara. Kaže Ibn Hazm: Džilbab u jeziku Arapa, kojim nam se obraćao Poslanik s.a.v.s., pokriva čitavo tijelo, a ne samo dio tijela.’ Ovo kaže i el-Kurtubi u svom tefsiru. Rečeno je da džilbab znači veo. To je odjeća koja pokriva cijelo tijelo žene kao što je vjerodostojno potvrđeno iz hadisa Ummi Atijje da jerekla: O Božiji Poslanice, neke od nas nemaju džilbaba!, pa je rekao: Neka im sestre dadnu svoje! Kaže el-Vahidi: Kažu mufessiri: Pokrit će svoja lica i glave osim jednoga oka, pa će se tako znati da su slobodne žene i neće biti izložene provokacijama. Prenosi Ibn Kesir: Rekao je Alijj ibn Ebi Talha prenoseći od Ibn Abbasa: Allah je naredio ženama vjernika kada izađu iz svojih kuća zbog neke potrebe da pokriju svoja lica spuštajući svoje džilbabe s glava i da ostave otkriveno jedno oko. *" Kaže Imam et-Taberi: Prenosi se od Muhammeda da je rekao: Pitao sam Abideta es-Selmanija o Allahovom govoru: * neka džilbabe svoje spuste nizaše * -pa je pokrio svoje lice i glavu i ostavio otkriveno lijevo oko. Kaže es-Sindi: Predaja je u potpunosti ispravana Prenose ga još: el-Firjabi, IbnHumejd, Ibn Munzir i Ibn Ebi Hatim. Kaže Šejhul- Islam Ibn Tejmijje:Žene su prije Objave ajeta o hidžabu izlazile bez džlibaba. Ljudi su mogli vidjeti njihova lica i šake. Tada im je bilo dozvoljeno da ih ostave nepokrivene. Zato je pogled u njih bio dozvoljen. A kada je Allah dž.Š. objavio ajet: * neka džilbabe svoje spuste nizaše * – zastrte su odmuškaraca.U svim tef-rekao:Neka im sestre dadnu svoje! Kaže el-Vahidi: Kažu mufessiri: sirima se navode vjerodostojne predaje od od Ibn Abbasa r.a. – ashaba, najvećeg učenjaka ovoga Ummeta u pitanju Alla-hovih propisa vezanih za Kur'an – i Abideta es-Selmanija kao jednog od najvećih učenjaka iz generacije tabiina. Njihove predaje na najjasniji način opisuju pokrivanje žene. Također, brojne su predaje od ostalih ashaba i tabiina r.a. koje ih potvrđuju – kao od Abdullaha ibn Mesuda, Muhammeda Ibn Širina i dr. Stoga ovaj ajet, u kontekstu sa ostalima, upotpunjava cjelinu Alla-hova govora o hidžabu.
Treći ajet: Hidžab starih žena
*A ostarjelim ženama koje ne žude za udajom nije grijeh da odlože ogrtače svoje bez pokazivanja ukrasa, a bolje lm je da se toga uzdrže. Aliah sve čuje i sve zna. *
Kaže ez-Zudžadž: "to su one koje su se odrekle udaje." ili one koje ne žele brak zbog svoje starosti. Kaže Ebu Abide: "One koje ne mogu više rađati" Zatim Allah dž.š. spominje njihov status: * nije grijeh da odlože ogrtače svoje * – tj. vanjsku odjeću koja pokriva tijelo kao što je džilbab i si., ali ne mogu odložiti odjeću koja pokriva stidne dijelove tijela. Dozvoljeno im je skinuti vanjsku odjeću zbog toga što ne izazivaju požudu u dušama drugih. Tako im je Allah dž.š. dozvolio ono što nije dozvolio drugim ženama. Zatim je izuzeo i rekao: * bez pokazivanja ukrasa * -tj. da ne pokazuju svoje ukrase za koje im je naređeno da ih ne otkrivaju s značenjem; -da odlaganjem vanjske odjeće ne žele pokazivanje ukrasa. * a bolje im je da se toga uzdrže * – tj, da se suzdrže od odlaganja odjeće. (Tefsir Fethul-Kadir) Ovaj ajet potvrđuje da žena ima unutrašnju i vanjsku odjeću, kao što to objašnjava i predaja od Abdullaha ibn Mesuda. Unutrašnja odjeća pokriva stidne dijelove tijela, bez obzira na njenu širinu, dok vanjska (džilbab) pokriva čitavo tijelo svojom širinom. Starim ženama je Allah dž.š olakšao, pa im je dozvolio da odlože vanjsku odjeću pod uslovom da budu čedne i ne pokazuju svoje ukrase. Upravo u ovom ajetu se nalazi dokaz da je mlada žena dužna pokriti lice. Jer ako kažemo da je dozvoljeno otkriti lice i šake, onda ovaj ajet, shodno tome, staroj ženi dozvoljava da otkrije više od toga kao Što su kosa, vrat, ruke itd. (koji su ukras po konsenzusu uleme) – što se kosi sa dijelom ajeta koji kaže: * bez pokazivanja ukrasa * Bolje i čednije je za njih da ne odlažu džilbabe, jer je u tome, sigurno veća nagrada i jači motiv za čuvanje moralnih vrijednosti. – * a bolje im je da se toga uzdrže *.
Četvrti ajet: Hidžab – preventiva za čista srca
*A ako nešto od njih tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.*
Kažu kada je objavljen ovaj ajet ostalima nije bilo dozvoljeno da pričaju sa ženama Poslanika s.a.v.s. osim iza zastora – bez obzira Što su bile potpuno pokrivene. (Tefsir "et-Teshil li ulumi et-Tenzil", el-Kelbi) KaŽe el-Kurtubi: "Ovaj ajet dokazuje da je Allah dž.Š. dozvolio Majkama vjernika da budu pitane i da daju fetve. Ajet, po svom značenju, podrazumijeva sve vjernice, jer na to ukazuju jasni šerijatski dokazi koji kažu da je žena avret bez izuzetka, njeno tijelo, pa i glas. Nije dozvoljeno da se otkrije osim prilikom svjedočenja ili bolesti (koja to iziskuje)." Kaže Vehbe ez-Zuhajli nakon što prenosi tefsir ovog ajeta od el-Kurtubija: kaže el-Kadi el-ljad: "Naređen im je zastor, jer su time odlikovane. To im je stroga naredba bez razilaženja u pitanju lica i šaka. Njime otkrivanje nije bilo dozvoljeno prilikom svjedočenja i si. Nije ih bilo dozvoljeno vidjeti kao pojavu, iako su bile potpuno pokrivene, osim u nuždi." Prenosi el-Buhari u svom Sahihu od Aiše r.a. da je rekla: "Sevda je izašla nakon Što je propisano pokrivanje. Bila je krupnog tijela i po tome se mogla prepoznati. Vidio ju je Omer r.a. i povikao: "O Sevda, ti se tako mi Allaha od nas ne kriješ, pogledaj kako izlaziš!" Sevda se udaljila, a Poslanik s.a.v.s. je večerao u kući. Kost s mesom mu je bila u ruci. Rekla mu je: "0 Božiji Poslanice, izašla sam radi svoje potrebe, pa mi Omer reče "tako i tako". Tada mu )e Allah objavio ovaj ajet dok mu je kost sa mesom bila još u ruci, pa reče: "Doista vam je dozvoljeno da izađete radi potrebe." Prenose ga još Muslim, Ibn Sad, Ibn Džerir, el-Bejheki i Ahmed.
Kaže el-Kurtubi: "Kada je Ze-jneb bint Džahš preselila, rekao je (Omer r.a.):" Neka njenoj dženazi ne prisustvuje niko osim mahrema!", iz pažnje prema zastoru koji je objavljen povodom njenog slučaja. Tada je Esma bint Unejs predložila da njen tabut stave na zakrivenu nosiljku ..". Ovo je prvi ajet objavljen o hidžabu prema kojem je Poslanik s.a.v.s. pokrio svoje žene, a i ostali vjernici svoje, jer nosi značenje izričite naredbe. Ako se pravilo, kao što kažu, odnosi samo na žene Poslanika s.a.v.s., a poznato je da ih je Allah dž.š. nazvao Majkama vjernika i da je brak sa njima zabranjen, koje značenje onda ima njihovo pokrivanje ? Naredba se odnosi na sve vjernice do Sudnjega dana. Ajet koji naređuje Poslanikovim s.a.v.s. ženama, kćerkama i suprugama vjernika spuštanje džilbaba je, svakako, dokrajčio tezu da je potpuno pokrivanje svojstveno samo ženama Poslanika s.a.v.s. Kao što riječ "utr roditeljima analogno ukazuje na zabranu njihova udaranja, tako i ovaj ajet ukazuje da se pravilo, iako je navedeno u pitanju žena Poslanika s.a.v.s., odnosi na sve vjernice. Ovo se kod usulista naziva prioritetnom analogijom. Hidžab je u odnosu na džahilijjet bio sasvim nešto novo, a nije propisan postupno, jer je to bilo nemoguće. I doista je to bio veliki preokret. Allah dž.š. je počeo od Poslanikovih s.a.v.s. žena da licemjeri ne bi rekli: "Vidite, kako je druge žene prisilio na pokrivanje i boravak u kućama, a svoje žene ostavio da se naslađuju životom kako žele". Nakon naredbe o hidžabu nije ostavljena mogućnost ni jednoj ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da radi suprotno ženama
Poslanika s.a.v.s. Kako smo vidjeli, hidžab ima svoju potvrdu u Kur'anu i Sunnetu, te praksi ashaba r.a. kao najbolje sredstvo čuvanja od nedozvoljenog miješanja spolova. Obaranje pogleda, Čuvanje stidnih mjesta, propisno pokrivanje tijela i sigurna odlučnost u sprovedbi toga su jedan od razloga uspjeha svakog naroda. Židove ništa drugo nije odvelo u propast do ras-kalašenost njihovih žena, kako to Poslanik s.a.v.s. kaže. Zato je Allah dž.š. ovom Ummetu u Kur'anu naznačio važnost pokrivanja, kako ne bi zapao u grešku koja je imala kobne posljedice za prošle narode.
